Međunarodni transport robe odvija se iz više razloga, no najčešće kako bi se povećala vrijednost robe.
Uz ubrzani rast e-trgovine, velik broj manjih tvrtki zahtijeva međunarodni transport. Za velik broj kompanija koje se oslanjaju na otpremu da bi svoje proizvode plasirale na tržište, važan dio njihove infrastrukture čini pronalazak dobrog špeditera.
Pod pojmom špediter podrazumijeva se kompanija koja se bavi carinjenjem, tj. poslovima koji uključuju otpremu, dopremu i prijevoz robe putem prijevoznika.
Špediter je fizička ili pravna osoba koja će vam pomoći da organizirate sve dolazne i odlazne pošiljke, što može pomoći povećanju vaše ukupne produktivnosti i učinkovitosti.
U ovom blogu namjera nam je predstaviti postupak otpreme pošiljke te različite korake koje biste trebali znati prije nego što naručite prvu pošiljku.
Međunarodni transport je u doba globalizacije neophodna i neizostavna grana poslovanja svake firme koja trži robom. On je važan jer omogućuje trgovinu između ljudi, što je osnova za razvoj civilizacija.
Brodske linije, agenti za rezervacije pošiljaka, špediteri, posrednici carinarnica, samo su neka od zanimanja uključenih u međunarodni transport.
Ako je potrebno prevesti teret koji stane u transportni kontejner, ali ga nema dovoljno da popuni taj kontejner, a transport tog tereta nije toliko hitan da bi se platio zračni transport, potreban je zbirni kontejnerski transport (LCL).
Dakle, zbirni transport robe idealno je rješenje za klijente koji s udaljenih destinacija žele transportirati manju količinu robe i pritom sniziti cijenu transporta, a u konačnici i cijenu robe.
U tom slučaju, stupa se u suradnju s četiri bitna „igrača“ u LCL transportu – otpremnikom, primateljem, špediterom i transportnom linijom.
Transportna infrastruktura sastoji se od određenog broja instalacija, što uključuje ceste, željeznice, zračne i vodene linije, morske luke.
Transportna linija je kompanija koja prevozi robu. No, s njima se najčešće ne stupa direktno u kontakt. Tu ulogu imaju špediteri koji su pružatelji logističkih usluga i koji na temelju primljenih naloga organiziraju prijevoz robe od pošiljatelja do primatelja te brinu o njenoj otpremi.
Pošiljatelj i primatelj su oblici adresiranja koji se koriste za slanje pošiljaka. Pošiljatelj je stranka koja šalje narudžbu, a primatelj stranka koja prima pošiljku.
Postoji pet fizičkih i dva dokumentacijska koraka koja se moraju obaviti u procesu otpreme svake pojedinačne pošiljke koja se kreće od pošiljatelja do primatelja.
Svaki korak sa sobom nosi i određeni trošak koji najčešće snose pošiljatelj ili primatelj. Ako je u planu izbjeći dodatne troškove ili nepotrebna kašnjenja u transportu, najbolje je jasno dogovoriti tko je odgovoran za koji dio prije nego se pošiljka obavi.
Tih sedam koraka se odnosi na transport do otpremnog skladišta, izvozno carinjenje, obradu pošiljke prije transporta, transport do odredišta, uvozno carinjenje, obrada pošiljke na odredištu te transport do primatelja.
Strane koje su odgovorne za pošiljku prije isporuke trebaju se dogovoriti o sljedećem:
Transport do otpremnog skladišta
Otpremna skladišta su punktovi razlaganja u logističkim sustavima.
U njima se skupljaju pošiljke i proizvodi iz proizvodnje te se otpremaju krajnjim primateljima, kupcima. Prvi dio prijevoza pošiljke je transport do carinskog skladišta.
To se odnosi na kretanje tereta od pošiljatelja do špeditera. Pošiljka se uglavnom prevozi cestovnim putem, željeznicom ili njihovom kombinacijom, a obično traje od nekoliko sati do nekoliko tjedana, ovisno o udaljenosti i geografskom položaju.
Ako je dogovoreno da je pošiljatelj odgovoran za ovaj dio transporta, to se obično organizira putem lokalne prijevozničke kompanije.
Međutim, ako je primatelj odgovoran, često je najbolje koristiti špeditera koji nudi prijevoz skroz do skladišta. Utovar robe je odgovornost pošiljatelja te ga ne obuhvaća transportna usluga.
Špediter ima obavezu zaprimiti i predati robu te upozoriti nalogodavca na sve nedostatke pakiranja, prijaviti eventualna oštećenja robe, kao i manjak sadržaja.
Sve pošiljke koje špediter prihvati za daljnju otpremu, moraju biti spremne za transport, a nalogodavac ima obvezu da ih za isti i pripremi.
Otprema od špeditera zahtijeva da otpremi robu do krajnjeg korisnika, kupca ili potrošača.
Razlikujemo dvije osnovne vrste otpreme/dopreme robe: morskim brodom i kontinentalnim vozilima.
Kod otpreme/dopreme robe brodom vodi se evidencija o nalogu utovara, teretnici, kontroli broda i kontroli robe, načinu dostave, kontroli podataka vezanim za ukrcaj robe, točnom vremenu ukrcaja, kao i pristizanja robe.
Prilikom otpreme robe kontinentalnim vozilima važno je paziti na narudžbu vozila, vrijeme postavljanja i ukrcaja robe, utovar, teretni list, nalog utovara i slično.
Velika prednost otpremnih skladišta je mogućnost brže opskrbe udaljenog dijela tržišta, čime se znatno skraćuje vrijeme dobave.
Izvozno carinjenje
Pod pojmom izvozno carinjenje robe, poznatije i kao izvozni postupak, podrazumijeva se otpremanje robe iz područja Europske Zajednice u treće zemlje, uz obaveznu primjenu izvoznih formalnosti.
Svaka zemlja ima svoje zasebno carinsko područje i ono se razlikuje od zemlje do zemlje. Svaki proizvod koji ulazi ili odlazi s carinskog područja određene zemlje mora biti podvrgnut carinskim postupcima u skladu s carinskim zakonodavstvom te zemlje.
Prema carinskom pravu, carinjenje robe se sastoji iz više međusobno povezanih radnji. To uključuje donošenje deklaracije, prijem deklaracije, pregled robe, svrstavanja robe prema carinskoj tarifi, utvrđivanje carinske osnovice, iznos carine i drugih uvoznih pristojbi.
Za svaku pošiljku koja napušta zemlju moraju se odraditi određene carinske formalnosti kako bi se ispunili regulatorni zahtjevi.
Carinjenje je transakcija kojom se izrađuje deklaracija te se nadležnim tijelima dostavljaju dokumenti. Mogu ga obavljati samo kompanije koje imaju važeće carinske dozvole, takozvane carinarnice.
Izvozno carinjenje najčešće izvršava špediter s važećom licencom ili agent imenovan od strane špeditera. Ono se mora obaviti prije nego pošiljka napusti zemlju, a u slučaju ako ga obavlja špediter, čak i prije nego pošiljka uđe u otpremno skladište.
Obrada pošiljke prije transporta
Obrada pošiljke prije transporta obuhvaća sve fizičke postupke i pregled tereta prilikom primitka u otpremno skladište, ali i prije utovara pošiljke na primarno transportno sredstvo.
Roba se iskrca iz kamiona te se postavi na mjesto na kojemu se obavlja prebrojavanje i pregled. Nakon pregleda se treba ustanoviti i potvrditi da roba ima svu valjanu dokumentaciju te da je zaprimljena za otpremu.
Kada se obrade sve ove aktivnosti, slijedi plan utovara robe u kontejner, konsolidira se s ostalim teretom, zatim stavlja u kontejner i na kraju utovaruje na transportno sredstvo. Obradu pošiljke najčešće obavlja špediter.
Transport do odredišta
Transport pošiljke do željenog odredišta prvi je korak i odvija se kamionskim, zračnim ili pomorskim prijevozom.
Budući da svaki od navedenih prijevoza ima svoje prednosti i mane, špediter odlučuje o najprikladnijem transportnom sredstvu koje će se koristiti do odredišta, uzimajući u obzir vrijeme isporuke.
Cijena transporta se naplaćuje pošiljatelju ili primatelju, ovisno o dogovoru.
Dio postupka sastoji se od niza različitih aktivnosti koje mogu obavljati špediter ili njihovi agenti, a započinje zaprimanjem tereta i iskrcajem tereta ili pošiljke koja se provjerava te se na kraju izdaje potvrda da je pošiljka isporučena primatelju.
Uvozno carinjenje
Uvozno carinjenje obično počinje prije samog dolaska tereta u odredišnu zemlju. Deklaracijom i relevantnim dokumentima, koji su ispunjeni prilikom izvoznog carinjenja, registrira se pošiljka nadležnim tijelima te se naplaćuje carina.
Uvozno carinjenje obavlja špediter, agent špeditera ili posrednik carinarnice kojeg imenuje primatelj, ali teret, tj. pošiljku samostalno može preuzeti i sam primatelj.
Postupak uvoza započinje špediter slanjem elektroničke deklaracije IT sustavu Carine, a postupak se završava kada se roba pregleda i kada se izvrši obračun davanja, o čemu se špeditera obavijesti elektroničkom porukom.
Uvoznici iz članica zemalja Europske Unije prema odredbama zajedničkih carinskih pravila mogu sami odlučiti gdje će cariniti robu.
Prednost carinjenja u zemlji iskrcaja je da se nakon carinjenja roba nalazi u slobodnom protoku bez obzira na krajnje odredište.
Obrada pošiljke na odredištu
Obrada pošiljke na odredištu je postupak sastavljen od niza različitih aktivnosti koje se obavljaju u odredišnom uredu špeditera.
Prije nego se pošiljka preda primatelju, važno ju je obraditi. To podrazumijeva prijevoz kontejnera do odredišnog skladišta, ali i pripremu tereta za primatelja.
Ovaj postupak uključuje zaprimanje dokumenata od špediterskog ureda, provjeru bilo kojeg dokumenta, podnošenje prijevozničkog računa, itd.
Obradu uvijek obavlja špediter ili agent špeditera. Može ju platiti pošiljatelj ili primatelj, no uvijek u cijelosti mora biti plaćena prije nego se preda primatelju.
Ovaj korak uključuje prijevoz i istovar tereta od luke do odredišnog skladišta.
Transport do primatelja
Posljednja dionica transporta je isporuka pošiljke primatelju ili krajnjem potrošaču. Ako sve prođe u redu, primatelju će pošiljka biti isporučena u najkraćem roku.
Može ju izvršiti špediter ili lokalno prijevozno poduzeće koje odredi primatelj. Transport do primatelja obično obuhvaća prijevoz na određenu adresu, no ne i istovar s kamiona, koji je odgovornost primatelja.
Stručnost u razumijevanju međunarodnih carinskih zakona, pronalaženju odgovarajućih otpremnih putova i dobivanju certifikata jednostavno su izvan mogućnosti većine pošiljatelja.
Ova složenost, koja se vremenom samo još više zaoštrava, može dovesti do rizika.
Špediteri su neizostavni dio trgovine
Zbog toga su špediteri postali neizostavni dio međunarodne trgovine; oni kroz logistiku i stručnost u industriji spajaju kupce i prodavače, primatelje i pošiljatelje te omogućuju razmjenu dobara u najkraćem mogućem roku.
Planirane, koordinirane, regulirane i kontrolirane aktivnosti čine skup špediterskog marketinga i kao takve omogućuju organizaciju uspješne i učinkovite proizvodnje prometnih usluga.
Učinkovitom i efektivnom proizvodnjom špediterskih usluga špediter omogućuje proizvodnju prometnih usluga, što uključuje organizaciju otpreme, dopreme i tranzita robe, te svih drugih vrsta predmeta prometovanja.
Kako bi se istaknuli na tržištu, špediteri moraju širiti ponudu svojih špediterskih usluga te unutar logističkih sustava kontinuirano raditi na koordinaciji i organizaciji svih aktivnosti.
To znači da moraju osigurati da svaka vrsta robe, neovisno o kakvoći i količini, dođe na traženo odredište i u traženo vrijeme te da udovolji sve zahtjevnijim potrebama korisnika usluge.
U zadnjih dvadesetak godina logistika je razvijenija više nego ikada prije i neophodna je za obavljanje gospodarskih aktivnosti.
U današnjim uvjetima sve veće konkurencije opstaju isključivo oni koji imaju definiranu logističku strategiju, jasno determinirane poslovne politike i koji su dovoljno fleksibilni da se prilagode kretanjima na tržištima.
Ovo znači samo jedno - špediterska strategija treba znati predvidjeti i buduće događaje, a to upravo čini logistička digitalna platforma Hubbig.